Dramaturški laboratorij bio je posvećen razvoju novih dramskih tekstova mladih dramskih autora_ica koji su na zajedničkim sastancima jedni drugima pomagali razvijati svoje ideje razmjenjujući konstruktivne komentare i kritike, a na ovom izdanju programa sudjelovali su Eila Martinov, Vida Zelić, Filip Jurjević, Iva Slosar i Karla Perica.
Proces rada na dramskim tekstovima otvorio je brojne mogućnosti za razvoj, od inicijalnih ideja, odnosno sinopsisa, do reprezentativnih cjelina na temelju kojih možemo govoriti o specifičnim dramsko-poetskim izričajima polaznika_ica laboratorija. Tijekom pitch prezentacije, autori_ice će predstaviti svoje radove u nastanku, želje za daljnji razvoj, te tematske okvire kojima su se bavili.
Prezentacija se održava 30. travnja u 20 sati u Udruženju hrvatskih arhitekata, a autori_ce će nakon predstavljanja sudjelovati u moderiranom razgovoru koji će voditi voditelji programa, Lucija Klarić i Mihovil Rismondo. Suosnivačica laboratorija je i dramaturginja Maja Sviben. Ova pitch prezentacija osmišljena je sa željom predstavljanja radova, ali i daljnje razmjene komentara na novonastale dramske tekstove. U nastavku donosimo kratke informacije o tekstovima.
Dramski tekst Eile Martinov, pod nazivom Caklina, balansira svoju poetsku dimenziju s realističnim rakursom ne bi li na temelju osnovnog motiva zuba iznio narativ o odcjepljenju kćeri od svoje majke. U tekstu WERTHER 3000 Vida Zelić rekontekstualizira kultno Goetheovo djelo, Patnje mladog Werthera, stavljajući ga u suvremeni kontekst, te elaborirajući problematiku svakodnevnog Werthera u vidu različitih monoloških, situacijski uvjetovanih dispozitiva. Dramski tekst Filipa Jurjevića Kamen i drača metateatralnim jezikom progovara o mrtvilu kamenog jezika iz kojeg se rađaju žive jezične strukture. Iva Slosar u tekstu Živjet ću 200 godina pa makar da umrem inovativno pristupa formi i strukturi, te uspostavlja lik svetice koja traži lijek za svoju smrtnost, ne bi li se ostvarila kao svetica. Karla Perica u tekstu Pacanje predstavlja zatvoreni mikrokozmos susjeda u jednoj ulici, mikrokozmos koji svoje ogledalo nosi u pregaženom štakoru nasred ulice.
Vizual potpisuje Mate Žaja.
Program je realiziran uz financijsku podršku Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba. Rad SPID-a u 2026. godini podržavaju Zaklada Kultura Nova, Ministarstvo kulture i medija i Hrvatski audiovizualni centar.